Nijedna župna zajednica ne može živjeti bez liturgijskog pjevanja i sviranja, pa tako ni naša. Uz pravilno vodstvo, crkveni zbor ima važnu crkvenu ulogu i službu u sklopu jedne župne zajednice. Zajedno s drugim vjernicima, crkveni zbor čini da zajednica koja se okuplja postane liturgijska i bratsko-sestrinska.

Crkveno pjevanje nije samo neki ukrasni element liturgije niti umjetnički dodatak nego potrebit i sastavni dio svakog liturgijskog čina. Pjevanje je tako prirodni način izražavanja te hvaljenja i slavljenja Boga. Crkveni zbor treba pravilno izvoditi dijelove koji na njih spadaju, ali ujedno na taj način i potpomagati i promicati sudjelovanje svih vjernika u pjevanju.

U župnim zapisima župe Prelog tako se postojanje i djelovanje orguljaša i kantora nalazi već u 17. stoljeću. Godine 1914. službeno je osnovan Mješoviti župni zbor sv. Jakoba u Prelogu. Kroz dugi niz godina, sve do danas župni zbor djeluje kao višeglasni, najmanje četveroglasni zbor.

Zbor se danas redovito sastaje tjedno u vjeronaučnoj dvorani župnog dvora. Probe, a onda i predvođenje glazbenog dijela liturgije, obavlja kantorica, odnosno voditeljica mješovitog župnog zbora Jasminka Pervan.

U ime Župe Prelog i župnog mješovitog zbora, svakog dobronamjernog čitatelja koji čita ovih nekoliko redaka pozivamo da se uključi u zborsko pjevanje Bogu na slavu.

„Zato ja, kao župnik pri sv. Jakobu, čestitam 100. obljetnicu svim članovima Mješovitog župnog zbora sv. Jakoba u Prelogu i želim dugu i sretnu budućnost uz stihove pjesnika: Dok je srca, bit će i proločkog zbora! Živjeli!

(iz zapisa preč. Antuna Hoblaja, župnika u Prelogu, 7. rujna 2014. godine)

„Ljeti izmoreni od rada i vrućine u kasne večernje sate sastajali smo se na koru i po dva sata, nekada i više vježbali. Zimi bi, puni snijega, i cvokotali na koru. A što je još bilo i najgore, svaki se bojao kad je išao na vježbu, ne prati li ga koji doušnik. (…) Malim ljudima je dosta malo da budu sretni. (…) Slava Božja i ljubav za pjesme održala nas je skupa.“

(iz zapisa Marije Krušelj r. Setnik, dugogodišnje priločke kantorice)

„Možda te Gospodine i ne spoznajemo do kraja, možda nam ni vjera nije jaka, ali uzmi svaki naš otpjevani ton kao molitvu, kao želju da ti budemo blizu i da Te spoznamo, pa makar i koliko može i čovjek najsiromašnija duha.“

(iz zapisa Vlade Mihaljevića, kantora)

„Sastajemo se i svakodnevno, na ulici, restoranu, trgovini, pročaskamo, imamo zajedničke prijatelje, susjede i uživamo bogatstvo života koje nam ovakvo lijepo mjesto, koje nam Bog daruje, može dati, u Prelogu i Međimurju.“

„Svako je zajedništvo istinska čovjekova potreba. Istovremeno svako je zajedništvo sebedarje, sebedavanje, ali i učenje prihvaćanja drugoga. A iza svega toga stoji, reklo bi se, jedna od najizvrsnijih ljudskih odlika, a to je plemenitost i vrsnoća duha. Izvorna božanska čestica u čovjeku!“ (…) I mi ovdje ulazimo u Zboru ulazimo u zajedništvo da prihvaćamo i da budemo prihvaćeni. Da se međusobno ljudski potvrđujemo. Ulaženjem u zajedništvo mora se žrtvovati dio osobnosti, ali nebrojeno je puta veći dar koji dobivamo kada smo spremni na niz novih susreta, kada se obogaćujemo ljudima i njihovom ljudskošću (…) Mi nismo pozivom pjevači. Mi smo pisci, kovači, tesari, učenici, dizajneri svih vrsta, mi smo graditelji, ali uvijek spremni zajedničkim pjevanjem zasjati kao duga na nebu. I svima nam je dano da tkamo svijet koji nam je podaren kao okvir slike koju stvaramo (…) Ne smijemo zaboraviti još jednu, ne manje važnu, dimenziju našeg djelovanja, a to je očuvanje tradicije. Naime, naši su nam stari ostavili nemjerljivo blago i u crkvenim popijevkama (…)“

(impresije dugogodišnjeg pjevača)

Popis kantora/orguljaša na temelju pisane i usmene predaje:

Mihalj Nedelčić (1688. godine)
Blaž Remenarić (1699. godine)
Franjo Horvat (1710. godine)
Matija Goricaj (1720. godine)
Franjo Fabijan (1747. godine)
Ivan Dragović (1779. godine)
Franjo Karlo (1790.-1793. godine)
Franjo Glad (1870.-1895. godine)
Franjo Šafarić (1895.-1908. godine)
Franjo Šmit (1908. godine)
Gabrijel Čobal (1919. godine)
Vinko Pintarić (1912. godine)
Franjo Matoša (1931. godine)
Nikola Vuksan (1932.-1934. godine)
Albin Skok (1934.-1947. godine)
Dragutin Vojvoda (1947.-1948. godine)
Marija Krušelj r. Setnik (1948.-1965. godine)
Viktorija Lukačić r. Čonkaš (1965.-1968. godine)
Marija Krušelj r. Setnik (1968.-1996. godine)
Jasminka Pervan r. Čonkaš (1996.-danas)
(povremeno Nikola Horvat)

*povremeno za vrijeme odsutnosti pomagali: Viktorija Lukačić, Nikola Horvat, Danijel Oto)